Maglovito jutro ubrzo je zamjenio sunčan studenački dan, a tišinu obale jezera žamor jahača na duge staze. Dobro, nije baš četres kilometara dug put za jednog biciklistu u najboljim godinama, no bilo je tu i starijih i mlađih, a i slabijeg spola. Prvi i lakši dio puta od jezera prema Mandićevcu nije brdskim biciklistima zanimljiv jer ga se netko sjetio asfaltirati, no što se mora nije teško. Mali odmor na kraju asfalta, a potom skretanje ka pravom, šumskom i brdskom terenu.
Nakon Mandićevca najteži je dio puta, pun uspona i nizbrdica koji se neprestano izmjenjuju, i koji vodi put zapada i sela Milinac.
Nakon ovoga slijedi prava fešta za one kojima je dosta gradskog života - selo Paučje, bez asfalta, smješteno bogu iza nogu, gdje se ravnopravno isprepliću ljudski i glasovi gusaka i ćurki koje slobodno šetaju svuda uokolo po selu.
Potom malo zanimacije u vidu downhilla kroz obližnji surduk čije su blato neki zbog nepažnje i okusili te crnu boju tajica i majica zamjenili maskirnom. Zadnji dio 40 kilometara dugog puta vodi odličnom šumskom cestom, pokraj brojnih lovišta i završava tamo gdje je ruta i započela - na sjevernom dijelu jezera Borovik.
Blatni, umorni i gladni, pakujemo opremu i put kuće na pivu, dvije, a potom planovi za neke buduće vožnje, vjerojatno tek na proljeće...Važno! Prvobitnu rutu koju smo vozili i koja je duga 41km, više nije moguće voziti jer je sjeverni dio (par kilometara prije kraja) sada ograđen i rezerviran kao privatno lovište, te zbog visokih kapija više nije moguć prolazak! Nova ruta, koja je i na mapi, kraća je 6 kilometara.
Fotke s puta
View Borovik MTB 34km in a larger map
No comments:
Post a Comment