Velebitski žar

Krajem srpnja odmor u Starigradu-Paklenici i nije prošao baš u duhu odmora. Odveženo je par tura, od kojih bih izdvojio dvije dokumentirane - vožnju od Starigrada do planinarskog doma povrh klanca Paklenice te uspon ka Velikom Rujnu.
Izvještaji uskoro, a dotle par tuceta izabranih fotki:
Fotke Mali Vaganac
Fotke planinarski dom

Slavonskim blatom

Planirajući kružnu rutu ka Đakovu i nazad u Osijek, kolega Križ The Čvarak navodio se najboljim namjerama i proveo sate ispred Google Eartha, no nije računao na ćudljivo i nestabilno vrijeme koje je pratilo Slavoniju zadnjih desetak dana.
No, bilo kako bilo, odlučismo poći zacrtanim putem ka Đakovu, ispočetka isključivo makadamima, a u povratku asfaltom računajući da ćemo već biti umorni. Prvi dio puta, preko Livane do Čepina, makadam je dosta neravan zbog šute i cigala na pojedinim mjestima, no poslije Čepina makadam je izvrstan. Sve do Vuke i odvojka prema Hrastovcu gdje po prvi puta mjenjamo plan i zbog dubokog blata koje su obilni pljuskovi stvorili dan prije (i 30 hektara izgorenog žita koje je zapalila munja, kažu mještani), nastavljamo obilaznim putem, odnosno cestom prema Vuki.
Cesta je, na sreću, sada u fazi rekonstrukcije pa naši konji koji više vole rasute terene, dolaze na svoje.
Kratak odmor kod Križove punice u Hrastovcu uz doručak, pivo i pranje bicikala, a potom dalje prema Širokom polju, gdje nas čeka još jedno iznenađenje. Po drugi puta zbog blata mjenjamo rutu, pa zaobilazimo blatni put i alternativnom rutom dolazimo u Široko Polje. Dok Križ istresa blato iz patika i opet pere konja, društvo nam pravi crni avlijaner koji njuška okolo nas, provjeravajući valjda zašto mi debeljuškasti prijatelj nosi nadimak The Čvarak.
Nakon Širokog Polja, slijedi suhi dio puta prema Đakovu, ispunjen brežuljcima (napokon), a potom i dolazak do jezera Jošave. Pecaroši, obrok u vidu ringlova, pa dalje put centra Đakova.
Plan nam remeti jedino zatvorena ograda farme pa potom i pruga na kraju tracka, no uzevši u obzir da je tijekom kreiranja rute vjerojatno popio pivo-dva, Križu opet opraštam te krećemo tračnicama i napokon dolazimo do centra Đakova na dugo zasluženi odmor.
Ručak, pivo, pranje bicikala, slikanje janjića, prasića i pilića na ražnju, pa nazad put Osijeka. Ovaj puta bez puno iznenađenja, lokalnim asfaltiranim putevima. U daljini, negdje iznad Čepina, tmasti i crni oblaci nagovještavaju da ni asfalt prema kući neće biti suh. Tako i bijaše.
U Punitovcima forsirani odmor zbog kraćeg pljuska u lokalnoj trgovini uz osječko za 5 kuna i 30 lipa a potom dalje mokrim asfaltom sve do ispred Čepina, gdje ponovo zbog blatnog makadama mjenjamo rutu i okrećemo prema asfaltiranom dijelu i ulasku u Čepin.
Ne htjevši riskirati i probavati makadam kojim smo toga jutra došli do Čepina, odlučujemo se na sigurniju varijantu - cestom i pješačkim stazama do polazišta, čepinskog sportskog aerodroma gdje nas čeka šmrk pod pritiskom i zatvorena vrata lokalne birtije, nažalost.

Galerija fotki s puta...

Ruta (crveno - nepreporučljivi dio!):

View Osijek - Djakovo - Osijek 104km in a larger map

Vino i žito

Subotnji plan o polasku u 5 ujutro na 130-kilometarsku rutu Osijek-Vilany-Osijek isprva je omela jutarnja kiša, no s obzirom da oblaci i nisu izgledali previše zabrinjavajuće, odlučili smo poći u 7.
S obzirom da je cijelu noć padala kiša, hrvatski dio puta vodio je pomalo mokrim bentom od osječkog ZOO vrta sve do skretanja sa benta negdje južno od Majških Međa. Dio puta prema Međama dobro smo zablatili konje i ljudstvo jer zemlja još nije stigla upiti ispadanu vodu.
Nakon Majških Međa poljski putevi, kojima smo u biti i planirali cijelu rutu (bez nepotrebnih izlazaka na asfalt), odjednom postaju suhi i ostatak dana bijaše uživancija.
Prva postaja odmora uz kavicu i sendviće bijaše u Baranjskom Petrovom Selu, prije same granice sa Mađarskom. Slastičarna za koju mještani vele da ima najbolji sladoled u Hrvatskoj nosi pomalo neobično ime za ovaj dio zemlje - Dinamo.
Nakon kraćeg odmora prelazimo granicu i tada nastupa iznenađenje. Za razliku od zapuštenih i vagašima izbrazdanih poljskih puteva na hrvatskoj strani, mađarski su prava uživancija za bicikl - ravni i održavani, pa ni Križ sa svojim limexom bez prednjeg amortizera nije imao nikakve primjedbe na treskanje ruku.
Ogromna zlatna polja žita i suncokreta prate nas cijelim putem.
Nakon pitoresknog seoceta Puspokboly i farme Urmajor, dolazimo podno brda pokraj Vilanya - vinogradarskog gradića čije nasade grožđa izdašno pomaže Europska Unija i gdje hektar vinograda (jedan) dostiže i cijenu i do 100.000 eura. Tek kasnije smo vidjeli zašto... Dio puta unapred isplaniranog Google Earthom vodi nas kroz i nekim neočekivanim predjelima, poput onog tek izoranog vinograda prije samog kamenog parka kraj Vilanya. Prvi put da nosimo bicikle na leđima. No bit će toga još...
Kratki posjet kamenom parku, a potom krećemo kroz fantastično uređene vinograde, preko travnatih staza (dijelom i nosimo konje preko žice, zahvaljujući vodiču :-) i onih asfaltiranih, betonskih odvoda koji ujedno služe i kao cesta, te onih malo starijih, tko zna iz kojih vremena.
Pored skoro svake vinogradarske kućice pored samog puta stoji i tek sazrela višnja, idealan obrok za izgladnjele putnike. Brežuljkasti kraj neprestano vodi gore-dolje, a neki usponi svojom strminom čak i ne dozvoljavaju vožnju, barem nama običnim rekreativcima.
Nakon brda potrošenih kalorija i obilaska vinograda, stižemo u šareni, lijepo uređeni Vilany te na terasi obližnjeg podruma za smiješnu cijenu kušamo odlično crno vino te tamanimo ostatak sendvića pripremajući se za drugu polovicu puta, nazad ka Osijeku.
Promućurni Križ dobro je promislio planirajući rutu pa nas početak drugog dijela puta vodi sjevernom stranom brda, koja je meni osobno bila najljepši dio cijeloga puta. Travnati putevi pokraj jezera, polja kamilice, konji, labudovi, sve uređeno i pokošeno, pa biciklom možete i pored same staze, a što je najneobičnije za nas iz južnijih krajeva - nigdje opasnosti od mina.
Nakon travnatih livada, uspon na brdo iz smjera Vokanya ka Nagytotfalu vozimo asfaltom jer nismo sigurni postoji li prolaz kroz šumu, iako na satelitskim snimcima postoji. Kratak odmor uz pivo u Nagytotfalu, seocetu prepunom stabala višanja, pa dalje put lijepe naše.
Kisharsany i Nagyharsany, a potom ponovo pored ogromnih zlatnih polja sjeverno i istočno od Beremenda, dolazimo do granice sa Hrvatskom.
Na povratku odlučujemo kušati onaj čuveni sladoled u B.P.S. te se uvjeravamo da priče o najboljem slambošu i nisu daleko od istine. Zadnjim snagama ponovo prolazimo 30 kilometara odlično uređenog dravskog benta, ovaj puta bez puno odmora jer već je predvečerje pa komarci napadaju čim vozači malo odluče zastati. Tiho, koji je na bicikl nakon 10 godina sjeo tek 3 dana prije ove rute, bez problema stiže kući, u rodni Višnjevac, dok Križ i ja nastavljamo još desetak kilometara ka Osijeku. Zadnja fotka sa cilja na pješačkom mostu, a potom u krevet na zasluženi odmor. 133 kilometra je palo, sa vrlo malo lutanja, dojmovi iz Mađarske vrte se u filmu još nekoliko dana kasnije.
Svaka preporuka za ovu rutu koju može odvesti svatko tko je imalo vičan biciklu.
Cijela galerija fotki.

Ruta:

View Os - Vilany - Os 127km in a larger map

Prekokrasni Psunj

MTB maraton koji se svake godine održava u Pakracu, bila je prilika da se isproba kraća od dvije rute, ona 31-kilometarska. Uzmemo li u obzir polazak i završetak vožnje u centru grada, tura iznosi 37 kilometara.
Prvih 10 kilometara mogli bi nazvati dosadnim usponom dijelom afaltom, a dijelom makadamom, no ono zanimljivo tek slijedi... Na 500 metara nadmorske visine, odjednom nas dočekuje divlji i strmi šumski singletrack spust do visine od kojih 350 metara, na kojem je opalo preko nekoliko maratonaca, koji kao da nagovještava što nas sve čeka kasnije. Nakon još jednog makadamskog uspona do 750 metara, slijedi onaj pravi, 5-kilometarski spust po kojem će ova staza najviše ostati u sjećanju.
Uski singletrackovi uzduž strmih i gustom šumom obraslih obronaka Psunja, drveni mostići koji preskaču potoke, kosturi kravljih glava nabijenih na štapove koji podsjećaju na predjele kojima je carevao moćni Zagor, te debela hladovina dominiraju ovim dijelom adrenalinom nabijene staze. Oni koji su očekivali da će se na ovom spustu odmoriti, teško da su bili u pravu, jer spust je vrlo raznolik, grbav i na nekim djelovima vrlo zahtjevan pa je potreban stalan oprez i koncentracija.
Još jedan strmi uspon ponovo nas makadamom vodi sa 350 na 600 metara, nakon čega slijedi još jedan, ovaj put malo lakši, ali ne manje zanimljiv spust. Ovim spustom ponovo dominiraju šumski singletrackovi, no ima tu i grbavih prijelaza preko korjenja, prekrasnih livada i slaloma kroz propupali voćnjak. Pred samim ciljem dio puta vodi preko odlično uređenog downhill parka za koji skidamo kapu dečkima iz Pakraca.
Nakon prvog dojma, u planu je svakako i jedna duža, cjelodnevna rekreativna vožnja dužom, 66-kilometarskom rutom...
Galerija MTB maraton Psunj 2009.


View MTB maraton Pakrac 2009 in a larger map

Preko Papuka

MTB maraton Papuk redovna je XC utrka koja se svake godine vozi iz Velike do planinarskog doma Jankovac. Sa južne strane Papuka, iz Velike, ruta vodi sjeverno, ukupnim usponom od 1000 metara. Vrlo zanimljiva staza dužine 25 kilometara ispočetka vodi poznatim i dobro utabanim makadamom, da bi na drugoj polovici puta sve više i više dobijala na težini, vodeći nas pješačkim stazama i strmim usponima na kojima je potrebno i nošenje bicikla.
Zbrojimo li i povratak u Veliku koji se vozi u cjelosti makadamom, odnosno poznatim putem Jankovac-Velika, ukupna dužina rute postaje 42 kilometra, odlična jednodnevna trening ruta, a pridodamo li i eventualni ručak ili roštilj na Jankovcu ili u Velikoj, vožnja postaje dobar obiteljski ili izlet sa društvom.
Galerija fotki


View MTB maraton Papuk 2009 in a larger map